Zvanična dokumentacija državnih organa pokazuje da je u projekat izgradnje vodenog grada u Budvi od 2006. do 2011. godine iz budžeta investirano skoro sedam miliona eura, iako su za sve to vrijeme obavljeni samo pripremni i grubi radovi, koji su iznosili svega oko milion. Na lokaciji na brdu Topliš, gdje je Opština Budva 2006. godine planirala izgradnju velepenog vodenog grada, do 2011. godine nije bilo nikakvog objekta, niti je projekat išao dalje od početne faze.
Ipak, revizija završnih računa opštinskog budžeta pokazala je da je novac isplaćivan uprkos tome što su radovi postojali samo na papiru. Specijalno državno tužilaštvo provjerava gdje je oko šest miliona eura završilo i za koliko je državni budžet oštećen. Ovo tužilaštvo je prije nekoliko godina otvorilo istragu u aferi „Vodeni grad”. Pod lupom tužilaštva posebno su isplate iz državnog budžeta na ime fiktivnih radova na lokaciji Topliš.
Struktura troškova za ovaj fiktivni projekat je takva da je Opština prvo garantovala za kredit kiparskoj firmi Numeriko trejding limitid. Taj kredit nije plaćan, aktivirana je garancija, i Opština je uz kamate platila NLB banci dva i po miliona eura. Osim toga, dva miliona za vodeni grad uzela je 2007. godine i kompanija Moninvest, čiji je suvlasnik jedno vrijeme bio i predsjednik Političkog savjeta DPS-a Svetozar Marović. Prema tvrdnji predstavnika budvanske opozicije, i taj kredit je otplatila Opština, i to u iznosu od dva i po miliona eura, uzimajući u obzir pripadajuće kamate. Prema toj računici, iz budžeta je otplaćen 4,1 milion eura kredita koje su uzele firme pod kontrolom Marovića (ne računajući kamate za Numeriko trejding limitid), i 1,7 miliona na ime radova koji realno nijesu ni izvođeni.
U završnom računu budžeta Opštine Budva 2009. godine navodi se da je na ime radova za izgradnju vodenog grada isplaćeno 1.497.611 eura. U završnom računu opštinskog budžeta 2010. godine, vidi se da je za vodeni grad isplaćeno 740.328 eura, a po završnom računu budžeta za 2011. isplaćeno je 118.040 eura. Na ime kredita isplaćena su četiri i po miliona, a iz budžeta je isplaćeno oko dva miliona i 355 hiljada eura. Ukupno, projekat vodeni grad je poreske obveznike koštao 6.855.797 eura, a da su ukupni radovi od 2006. do 2012.godine mogli da koštaju najviše milion, jer se na Toplišu za sve to vrijeme nije išlo dalje od pripremnih radova.
Gdje je nestalo oko šest miliona eura trebalo bi da otkrije državno tužilaštvo, koje je još 2011. godine preuzelo kompletnu dokumentaciju o izgradnji vodenog grada.
O kakvom se nezakonitom aktu radi pokazuje i činjenica da je tek 2014. godine Opština Budva sklopila ugovor sa investitorom o izgradnji vodenog grada na Toplišu. Naime, na tender se tada javila ruska firma Akvatera solušns, koja je praktično cijeli projekat pokrenula od nule.
Prema saznanjima „Dana”, skoro svi opštinski čelnici od 2006. do 2011.godine saslušani su u tužilaštvu zbog ove afere, koja je budžetu nanijela višemilionsku štetu.
Interesantno je da je Dragoljub Dvojaković, jedan od osnivača kiparske firme Numeriko trejding limitid, u kumovskim vezama sa premjerovim savjetnikom Aleksandrom Tičićem. Numeriko trejding limitid je sa Opštinom Budva postigao milionski ugovor o izgradnji akva parka 2006. godine, u vrijeme kada je Tičić bio gradski menadžer. Uz Dvojkovića, osnivači firme koja je planirala da gradi akva park na brdu Topliš bili su i sin Svetozara Marovića, Miloš Marović, i pokojni biznismen Dragan Bećirović.
Kada je kontroverzna firma formirana na Kipru u oktobru 2005, Bećirović i Dvojaković imali su po 200 akcija, a Marović 150. Tada je vrijednost jedne akcije iznosila euro. Bez obzira što ova kompanija nije imala neki poslovni rezultat iza sebe, niti adekvatan biznis plan, dobili su milionski posao izgradnje vodenog grada na Toplišu, upravo u vrijeme kada je Tičić, Dvojakovićev kum, bio jedan od čelnika budvanske opštine.
Nedavno uhapšeni Tičić u kabinetu premijera i lidera DPS-a Mila Đukanović do skoro je obavljao dužnost savjetnika za preduzetništvo i strana ulaganja. Tičić je i prošle godine uhapšen u slučaju „Košljun”, kada je optužen za zloupotrebu službenog položaja prilikom prodaje opštinske imovine Budvaninu Vidu Rađenoviću.
Prije desetak dana Tičić je opet uhapšen, ovog puta povodom optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferama „Plato na Jazu” i „TK centar”.
Međutim, i budvanska kompanija Moninvest uzela je 2007. godine kredit od dva miliona eura za gradnju akva parka na brdu Topliš. To je pokazao i izvještaj Centralne banke o poslovanju banke, čiji je većinski akcionar premijerov brat Aco Đukanović.
Na čelu Moninvesta nalazio se Dragan Sekulić, jedan od osuđenih u slučaju „Zavala”, a jedno vrijeme suvlasnik je bio i Svetozar Marović.
Sredinom 2011. godine inspektori su po nalogu specijalnog tužioca za organizovani kriminal ušli u prostorije Opštine Budva i uzeli kompletnu dokumentaciju u vezi sa ugovorom koji je lokalna uprava postigla sa kiparskom firmom o izgradnji vodenog grada na brdu Topliš. Specijalno tužilaštvo i policija su tako svaki dokument koji se odnosio na izgradnju vodenog grada preuzeli i odnijeli za Podgoricu.
Ranije je MANS podnio krivične prijave specijalnom tužiocu za organizovani kriminal (tada Đurđini Nini Ivanović) protiv užeg rukovodstva Opštine Budva, koje je posredovalo i stavilo potpise na ugovor sa kiparskom kompanijom Numeriko trejding limited, zbog sumnje da je cijeli posao nanio milionsku štetu poreskim obveznicima.
Prema podacima do kojih je 2012. godine došao Istraživački centar MANS-a, iza kiparske kompanije Numeriko trejding limitid, čiji je kredit godinama vraćala Opština Budva, stoje Miloš Marović, sin predsjednika Političkog savjeta DPS-a Svetozara Marovića, biznismen Dragan Bećirović koji je kasnije ubijen u Budvi i Beograđanin Dragoljub Dvojaković.
Problem je nastao 2006. godine, odmah nakon zaključenja ugovora sa kompanijom Numeriko trejding limited, imajući u vidu da joj je Opština povjerila projekat izgradnje velikog vodenog grada, a da „Kiprani” nijesu uopšte nijesu raspolagali ni osnovnom strukturom kapitala da bi otpočeli posao.
Formirajući svoju firmu u Crnoj Gori, nazvanu „Akva park”, kompanija sa Kipra se uz pribavljene garancije Opštine kreditno zadužila kod Montenegrobanke na iznos od 1,6 miliona eura, u namjeri da na šest hektara opštinske zemlje, koju su dobili na zakup od 20 godina, počne izgradnju vodenog grada. Međutim, vrlo brzo je postalo jasno da od svega neće biti ništa.
Naime, „Kiprani” su od ovog projekta veoma brzo odustali, to jest, uopšte nijesu ni počinjali da grade. Konačno, teret otplate kredita koji su podigli, pao je „na leđa” budvanske opštine. Za šta je potrošeno tih 1,6 milion eura, nije poznato. Ova firma je kupila neku opremu za izgradnju akva parka, i ona je godinama bila smještena u kontejneru u barskoj luci, a Opština je snosila troškove i tog lagerovanja.
M.V.
Zaduživao se i Miraks
Zvanično, nakon što je Numeriko trejding limitid uzeo novac, a Budvi ostavio dugove, Opština je pregovarala sa ruskom kompanijom Miraks, koja je tada započela izgradnju naselja na Zavali, kako bi oni preuzeli i projekat izgradnje na brdu Topliš. Prvobitno, predstavnici ove ruske firme prihvatili su posao, a onda su na brdu Topliš otvorili diskoteku nazvanu „Mirakl landž”, koja nije bila dugo u funkciji. Radovi na samoj izgradi vodenog grada nijesu ni tada krenuli, iako je i ruski Miraks uzeo kredit da to završi, ali koliko je novca uzeto i ko je za to garantovao zasad nije poznato.
Opština je potom dala u zakup zemljište na brdu Topliš, na kome je bila predviđena izgradnja vodenog grada kontroverznoj firmi Top hil, koja je tamo otvorila diskoteku.
Provjeravaju pravu ulogu Moninvesta
Prema zvaničnoj dokumentaciji koja je pratila projekat izgradnje vodenog grada, preduzeće Moninvest nikada nije učestvovalo u njegovoj izgradnji, niti se znalo zašto bi ono od Prve banke dobilo kredit od dva miliona za taj projekat. To pitanje posebo razamatra specijalno tužilaštvo.
Dvomilionski kredit kod Prve banke Moninvest je uzeo 31. januara 2007. godine, u isto vrijeme kada se za isti projekat zadužila i kiparska firma Numeriko trejding limitid.